Gornja Dubica-dragulj u kruni Bosanske Posavine

Umijesto uvoda

Piše Ivo Jović

 

"Nosioci sadašnjice imaju dužnost otkrivati prošlost ali i sabirati svjetlost za budućnost"

                                                                                                         Fra Juro Vuletić

Povijest Gornje Dubice neraskidivo je povezana sa poviješću Bosanske Posavine, ali i cijele Bosne, pa se teško može izdvojiti kao zasebna cjelina. Zato je u daljnjem tekstu vidljiva isprepletenost povijesti i sudbine Gornje Dubice, sa poviješću i sudbinom Bosanske Posavine.

Nesretna Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je Balkanska i Južnoeuropska država sa svim naslijeđem koje ti pojmovi u sebi nose. Svojim položajem se kroz cijelu svoju povijest nalazila na raskrižju i granicama kultura.

Kratki su trenutci u povijesti kada je Bosna a i Posavina u njoj, bila potpuno samostalna, kada je sama odlučivala o svojoj sudbini. Najvećim dijelom svoje povijesti bila je pod utjecajem ili okupacijom jačih susjeda ili pod patronatom razno-raznih verzija „međunarodne zajednice“

Tu su uvijek bile neke granice i podjele. Tu su se dijelili Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo, kršćanstvo i islam, katoličanstvo i pravoslavlje. Bosna je uvijek bila u žiži raznih političkih interesa. Poprimala je utjecaje svih kultura koje su se isprepletale na ovim područjima.
Zato je i prošlost BiH puno zamršenija od prošlosti drugih susjednih država.
Sama prošlost Bosne nije cjelovita. Nemilosrdno je isjeckana.

Svaka nova kultura (vojska) koja je došla na tlo BiH uništavala je tragove prethodne, tako da je teško dokumentirati cjelovit niz povijesnih zbivanja.
Kao da su svi htjeli da povijest počinje od njih, da ništa prije njih ne postoji.
Tako je bilo i u ovom zadnjem ratu.

Zato je razumljivo, ali tragično, da su narodi koji žive u ovim krajevima opterećeni hipotekama prošlosti. Mnogi pokušavaju promijeniti i uljepšati prošlost.
Prošlost je i uzrok mnogih ratova na ovim prostorima. Ili, ako nije uzrok, daje ratovima još veću dozu krvoločnosti i bezobzirnosti.
Uostalom, rijetka su razdoblja iz prošlosti kada se ovdje nisu vodili ratovi.
Nadam se da je ovaj prošli rat bio i zadnji.

Bosanska Posavina

Bosanska Posavina Bosanska Posavina

Bosanska posavina je vjekovima bila jedinstven i cjelovit prostor. 
Zemljopisno obuhvaća područja gradova Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Modriča, Bosanski Šamac, Orašje, Brčko, Gradačac, te dijelove općina Srebrenik i Doboj. 
Danas to, nažalost, nije jedinstven prostor. Razdijeljen je između Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta. I te političke, umjetno izazvane podjele unose mnoge poteškoće u ionako težak i kompliciran život ljudi na ovim područjima. Mnogi prirodni privredno-ekonomski tokovi su pokidani ili poremećeni, što samo otežava život ljudima u Posavini.
Ostaje nada da će se dogoditi promjena na bolje.

Od neolitskog doba

Na ovim prostorima se, prema prvim do sada otkrivenim arheološkim nalazima, organizirani život odvijao još u doba neolita. Najpoznatije arheološko  nalazište je  Vignjište kod Modriče ali se nikad nije sustavno prišlo istraživanju.

Na pitomim obalama okolnih rijeka, Save i Bosne sa njihovim pritokama, ljudi su od najranijeg doba lovili ribu i divljač, skupljali plodove prirode i koristili blagodati ove umjerene klime. Živjeli su u plemenskim zajednicama, u nastambama koje su izrađivali od materijala koje su našli u prirodi, uglavnom od drveta i kamena. Često mijenjali mjesto boravka, a te promjene su uglavnom bile uzrokovane potragom za boljim lovištima kao i klimatskim uvjetima kroz godinu. Ali najčešće promjene boravka bile su uzrokovane poplavama rijeka kojih u ovim krajevima ima jako mnogo. 

Poplave su zahvaljujući ravničarskim predjelima bile i česte i plavile su velika područja.

Iliri

Iliri Iliri

Prvi poznati narod koji je trajno naseljavao ove krajeve bili su Iliri.
Ne postoje nikakvi dokazi kada su se Iliri prvi put tu nastanili, ali je poznato da nikako nisu imali mira. Neprestano su ih ugrožavala okolna plemena i to uglavnom sa sjevera, ali su se uvijek uspijevali održati na ovim prostorima. Najčešće sukobe su imali sa Keltima. Ali tada na scenu stupa  novi veliki igrač. Protiv te sile nisu imali nikakve šanse. 
Poslije nekoliko bitaka i ratova morali su priznati poraz.
Taj novi veliki i moćni igrač bio je Rim. 
Slamanjem vojne moći Ilira i zarobljavanjem njihovih vođa za stalno je skršen njihov otpor. Pokorenu zemlju Rimljani su smirili odvođenjem dijela stanovništva u ropstvo. Dobar dio mlađih muškaraca je poslužio za popunjavanje Rimskih Legija. Dio žitelja je ostao ali im je oduzeta zemlja i druga prirodna dobra. Dobar dio se povukao u predjele koje danas pokrivaju Kosovo i Albanija. Radi lakšeg upravljanja sadašnja BiH je podijeljena u dvije Rimske provincije: Dalmaciju i Panoniju.

Rimljani

Prva trajnija naselja se poklapaju sa dolaskom Rimljana u ova područja. Rimljani su prvi na ovim područjima počeli graditi kuće i druge objekte od čvrstog materijala, kamena i pečene opeke. Ovi krajevi su bili od velike važnosti za Rimljane. Tu su prolazili brojni putovi koji su povezivali Rimske provincije.
Rimljani su izgradili i prve ceste na ovim prostorima. Ostaci tih cesta mogu se pronaći i danas.

Pronađeni su i brojni pojedinačni dokazi o životu i običajima iz Rimskog doba, kao što su kovni novac, dijelovi keramičkog posuđa i ukrasa, ali se nije išlo sustavno, tako da danas ne postoje zbirke ili uređeni i katalogizirani ostaci tog vremena.

Između Rima i dolaska Hrvata

Nakon podjele Rimskog carstva na zapadno i istočno, Posavina je ostala nekako između.
Predaleko i od Rima i od Carigrada da bi i jedan i drugi centar moći pod svaku cijenu želio da je ima u svome posjedu. Mada je administrativno pripala (u sklopu Panoniae) Zapadnom Rimskom Carstvu. 
Ali Rim nikad nije pokazivao veći interes, ili točnije, u to vrijeme nije imao moć, da zaštiti Posavinu od prodora prvo Huna i Gota a zatim i Vizigota. Posavina je, kao i mnogo puta prije, a pogotovo poslije, prepuštena sama sebi.
Prodorom ovih plemena ponovno je počela seoba naroda sa ovih područja. Povlačili su se prema jugu pa sve do današnje Italije.
U taj prazan prostor naseljavaju se razne etničke skupine, što je ujedno značilo i kraj Rimskog poretka u ovom dijelu Carstva. 

Pobjedom Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta) nad Gotima u Gotskom ratu 535-553g. Bosna a sa njom i Posavina prelazi u sastav Bizanta.
Posavina je početkom sedmog stoljeća administrativno bila u sastavu Bizanta.
Tada dolaze Hrvati

Dolazak Hrvata

Oton Iveković:Dolazak Hrvata Oton Iveković:Dolazak Hrvata

Hrvati se na ove prostore doseljavaju početkom sedmog stoljeća.                                         

Neki povjesničari tvrde da se to dogodilo 626g., ali to je teško provjeriti. 
Dolazili su u valovima, zajedno sa drugim plemenima, (Avari …) ali su druga plemena iščezla sa ovih prostora a Hrvati su

U sklopu Bosanske banovine

Našavši se na novim prostorima, Hrvati su prihvatili mnoge običaje, kulturu, tradiciju… koji su ta vladali, a najznačajnija od svih bila je nova religija-Kršćanstvo.  Kršćanstvo, a kasnije katoličanstvo, obilježava Hrvate ovih prostora cijelo vrijeme, od dolaska na ove prostore do današnjih dana.

S godinama se počeo uspostavljati i tadašnji društveno-politički sustav feudalizam. Krajem jedanaestog vijeka javljaju se i staleži. Pojavljuje se i prvo plemstvo. Plemići postaju ljudi koji su u to vrijeme imali ekonomsku ili političku moć. Plemićke titule, po uzoru na druge narode postaju nasljedne.
Uz titule su, naravno, išli i posjedi koje su dobivali. 
Do dolaska Turaka, Posavina je bila pod vlašću Bosanskih banova i kraljeva, od Kulina Bana, Dinastije Kotromanića, Tvrtka prvog i drugog...

Dobor Kula

Dobor Kula Dobor Kula

Iz vremena Bosanskih Kraljeva dolazi i poznata Dobor-Kula, jedna od najnesretnijih stranica u povijesti Hrvata Bosanske Posavine. 
Prvi pisani dokument o Dobor-Kuli je iz 1387g.

Sagrađena je na brežuljku uz lijevu (zapadnu) obalu Bosne, oko tri kilometra od Modriče. Kula je imala izuzetan strateški značaj, kontrolirala je put koji je dolinom Bosne išao una sjever i obrnuto. Imala je odlučujuću ulogu u očuvanju sjevernih granica Bosne od Ugarskih aspiracija na ove krajeve. Tu su donesene mnoge političke odluke vezane za Posavinu. 
U Doboru su se rješavali tadašnji Bosansko-Ugarski odnosi.
U vrijeme dinastijskih borbi za Ugarsko-Hrvatsku krunu, tadašnji bosanski kralj Dabiša staje na stranu Sigismunda Luksemburškog. Ali sa tim savezom se nije složila Bosanska vlastela te je savez prekinut. Uslijedila je kazna. Godine 1394 Sigismund s vojskom prodire u Posavinu i napada na Dobor. Poslije kraće opsade grad biva osvojen i zapaljen. Njegovi tadašnji gospodari, braća Horvat uhvaćeni u bijegu. 
Kralj Dabiša je pod prisilom obnovio savez sa Sigismundom ali uz gubitak teritorija. 
Bio je to i početak kraja velikog Tvrtkova kraljevstva.
1408 godine Sigismund  ponovno prodire u Posavinu i ponovno razara Dobor.
Ali ovaj put uz blagoslov pape Grgura XII kao tobožnji pohod protiv nevjernika. 
Najkrvavija bitka odigrala se ispod zidina Dobor-Kule. Tu je Sigismund zarobio 126 po jednom izvoru ili 170 po drugom, bosanskih velikaša, dao im odrubiti glave i pobacati ih u rijeku Bosnu. Jedini koji je pošteđen bio je Tvrtko II. 
Poslije ovog poraza Posavina je nasilno izdvojena iz Bosanskog kraljevstva i pripojena Ugarskoj.
Četrdesetak godina kasnije pojavljuje se nova opasnost. Dolazi do prodora Osmanlija.
Dobor je ponovno u centru zbivanja. 1449g. u Doboru se bosanski kralj Stjepan Tomaš zaklinje na vjernost Ugarskoj “svetoj kruni” i garantira uskraćivanje bilo kakve pomoći Osmanlijama.