Praštanje
Petar se jedne zgode odvažio pitati Isusa, : „ Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? I ne čekajući odgovor, nastavi pitanjem,do sedam puta? A Isus mudro odgovori,: „ Ne, nisam ti kazao do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam:"
Matej u spomenutom ulomku evanđelja i s nama kroz ovu meditaciju želi podijeli Petrovu hrabrost. Matejevo pero po prispodobi u evanđelju govori i nama o hrabrosti.
Dakle, broj za koji se Petar zanimao, je neograničeni broj. Taj broj nema kraja.
Osjećam kako je Petar ove Kristove riječi pretočio u razumljivu riječ opraštanja, u radosnu vijest biti potpuno slobodan, a susret s Isusom i pitanje mučilo je Petra i to je bio njegov osobni doživljaj teološkog promišljanja i vrednovanja samog sebe kroz poslanje praštanja.
Ovo je i očit primjer kako čovjek za Isusa nije broj. Čovjek za Isusa uvijek je osoba i osoban. I upravo kroz oproštenje Isus gleda na čovjeka.Želio je i Petru reći, broj nije važan, važno je srce koje radosno i uvijek prašta.
Petar kao da je vidio i našu situaciju, zato je i postavio upravo to pitanje. A mi znamo kako je i danas teško biti pravedan, biti glas vapijućeg, znati htjeti i željeti oprostiti.
Upravo radi takovih poteškoća pozvani smo na promišljanje i preispitivanje samih sebe i svojih čina, kako bismo s Bogom uvijek iznova mogli dati vazmeni smisao životu, prepuštajući Bogu sav svoj prostor i vrijeme.
Pa molimo neka i nama Gospodin po ovoj meditaciji bude bliz kako bismo mogli trajno praštati.
Budimo kadri i mi danas ostvariti ljepotu naše osobne sudbine, našega hoda prema Očevu zagrljaju. I oprostimo jedni drugima, kako i nama oprašta Otac naš na nebesima. Amen!
Meditaciju za vas pripremila
Sestra Augustina Barišić
Klaniteljica Krvi Kristove
Druckversion