Oče moj

 

Neka i tebe gane ova davno ispričana priča djeteta, poniznost oca i  čudo ljubavi. I neka ova priča danas i tebi posluži kao meditacija tvoje priče života!

 

Kažu dogodilo se to u dalekoj prošlosti ali ja bih rekla i danas živi u svima nama. Da, u dalekoj  prošlosti, u trenutku vremena, ali tu je uz nas, u tvom i mom djetetu, u tvojoj i mojoj kući, u meni i tebi, i danas živi istina, ma kakva ona bila? I zato evo ti prave istine jedne male ljubavi.

 

... u dubini sebe slušam i meditiram priču već davno ispričanu ali meni upravo sada snažno govori, upućuje mi pitanje, nalazi i daje odgovor. …kad je jedan otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila vrlo dragocjenu stvar, a novaca je u ono vrijeme bilo veoma malo. A bio je Božić! Sljedećeg jutra, djevojčica je donijela malu kutiju na poklon ocu i rekla: «Dragi tata, to je za tebe!» Tata je otvorio kutiju i bilo mu je vrlo neugodno kada je vidio da unutra nema ništa osim praznine… i otac se jako naljutio, a curicu je prekorio riječima: «Kad poklanjaš kutiju u njoj se očekuje poklon!» Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznih očiju odgovorila: «Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila…» Ama čime si ju napunila? Prazna je i nemoj mi to više raditi! A djevojčica progovori sažalnim glasom: «Tata, poljupcima  sam napunila kutiju, samo, samo za tebe, tata moj dragi!» Otac se ražalosti na svoj bijes i bio je silno ganut, potrčao prema njoj, kleknuo je pred kćerkicu, zaplakao, jako je zagrlio i rekao, oprosti mi kćeri! Do kraja života  čuvao je otac tu kutiju pored kreveta! U starosti kada se osjećao sam, bolestan, napušten, izgubljen, jadan  i očajan, uzeo je tu istu kutiju, otvorio je i iz nje uzeo jedan poljubac. Kutiju je nazvao, kutijom ljubavi. I bila je ona uistinu starcu snaga ljubavi a sjetio bi se, otac upravo one  ljubavi  koju je kćerkica spremila unutra, samo njemu i za njega.

 

Prekrasno, zar ne dragi moji prijatelji, svatko od nas je u prilici biti  «i otac i kćerkica», biti onaj koji kara, traži, očekuje, daruje i onaj koji prima. Biti onaj koji prepoznaje. Prepoznajmo i mi u svom vremenu Darovatelja. Prepoznajmo svoju «kćerkicu». Ona nam  kad-tad u životu donosi praznu kutiju ali kutiju s puno poljubaca i ljubavi. Otvorimo ponuđenu kutiju s ljubavlju. Stavimo ju pored svog «kreveta» i znajmo da je upravo nama namijenjena. Jer, ne postoje važniji i veći pokloni od ljubavi nevinog i iskreno ljubljenog djeteta. Takva ljubav nas osvješćuje, osvježava, oslobađa i vodi do pokajanja i spoznaje gdje smo i kakvi trebamo biti. Samo istina ljubavi vadi nas iz gliba života!

 

A ova meditacija, i nama poručuje, to je istina i tvog života! Pa prihvatimo i mi u suštini «prazne kutije», ali u dubini sebe osjetimo punoću poljubaca, prepoznajmo ih i u sebi slušajmo često ove riječi: «Oče moj i Bože moj,  kutija moga života nije prazna, do vrha sam ju napunila poljupcima samo za tebe i volim te! S ljubavlju, tvoje ljubljeno dijete!»

 

 

 

Meditaciju za vas pripremila

s. Augustina Barišić, Klanjateljica  Krvi Kristove