BOGOJAVLJENJE

Na današnji dan Crkva se sjeća događaja opisanih u evanđelju, kada dolaze trojica maga, trojica kraljeva sa željom da se poklone novorođenom kralju. Dolaze izdaleka naći maloga kralja. U evanđeoskoj poruci glavna stvarnost je novorođeni kralj Isus na čijem se vanjskom obličju ne vide nikakvi tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj seoskoj kolibici, štali i to među siromašnim ljudima. On je kralj koji ne daje svečanih primanja, skriven je, stavljen u stranu. Ovim svojim gestama Isus nam poručuje: Rodio sam se kao siromah da ti u meni možeš naći svoje bogatstvo. Rodio sam se malen da ti ne želiš vladati drugima. Rodio sam se slabašan da me se nikad ne bojiš. Rodio sam se kao čovjek da se ti nikad ne sramiš biti to što jesi. Rodio sam se kao Marijin sin da ti možeš imati Majku. Rodio sam se kao sin kojeg je Josip prihvatio da ti razumiješ kako je pravi otac onaj koji daruje ljubav i zaštitu. Rodio sam se u jednostavnosti da ti ne budeš kompliciran. Rodio sam se u skrovitosti da ti možeš izbjegavati svako isticanje.

Stoga današnji dan nas poziva da naš život na zemlji ima smisao jedino u traženju Gospodinu, svi smo mi na neki način tražitelji u svom životu, osjećamo da je život ispred nas, osjećamo da nam je ići za njim, da se sunce nekad sakrije iza oblaka da ga treba tražiti i čekati, da je sreća negdje zakopana i treba je neprestano tražiti. Negdje duboko osjećamo da je u nama zakopani biser koji treba iskopati, samo se čovjek nekad boji kopati, tražiti, misli da nije toga vrijedan, misli da ga drugi neće razumjeti, zaboravljajući pri tom da je važno jedno, ono što Bog očekuje.

Isusovo rođenje navijestila je zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone. Bog im preko zvijezde izriče smo svoju riječ, Bog im šalje znak na koji oni pozitivno reagiraju

Često se događa i nama da nam Bog šalje svoju zvijezdu, ali nažalost mi je ne prepoznajemo. Ne dopuštamo se uznemiriti u normalnom tijeku našega života, okupirani smo svakodnevnim problemima, brigama, egzistencijom u borbi za život te nam malo pomalo ta zvijezda izmiče i ne vidimo je. U napasti smo, mi koji se zovemo njegovi ne primijetiti Isusa te se može i nas primijeniti ona koja kaže:“K svojima dođe i njegovi ga ne primiše, a onima koji ga primiše, dade moć da postanu djeca Božja“. U kušnji smo ostati slijepi kod očiju. Vidite, magi su bili pogani, znači oni koji nisu morali vjerovati, a povjerovali su. A mi koji bi morali vjerovati, ne vjerujemo, stoga ima ona Isusova mjesta:“Preteći će vas carinici i bludnici“.

Stoga pozivam sve nas da pođemo, potražimo njegovu zvijezdu koja se nalazi u nama, a ne negdje na nebeskom svodu. Neki su pokušavali istraživati metodama prirodnih znanosti, kakva je to bila zvijezda koju su ugledali trojica kraljeva. Svi ti pokušaji su bili puko nagađanje. Trojica kraljeva nisu promatrali samo nebeski svod, nekakve vidljive znakove, oni su više osluškivali težnje ljudskog srca. I oni su jasno vidjeli da čovjek traži smisao i sreću, ali ponajčešće u krivom smjeru i kod lažnih bogova koji ga još više zarobe. I oni su vidjeli da se zlo lako šiti i da mu se čovjek teško odupire. Vidjeli su da čovjeka lako preplavi osjećaj mržnje, zavisti, ljubomore. Vidjeli su da se čovjek teško može radovati uspjehu i dobru drugog čovjeka. Vidjeli su dobro da je čovjek bijedan i siromašan te lako zapadne pod utjecaj svih ovisnosti. Čovjek pokušava nadoknaditi prazninu stvarima, isticanjem, prestižom, modom ali dušu se ne može prevariti stvarima, ona treba nešto drugo a ti drugo dolazi od Boga. I kraljevi su žudjeli za nekim tko će im odgovoriti zašto žive. I bi im dana milost, jer su bili spremni poći na put, nešto žrtvovati, ići u neizvjesnost. Bilo je traženje onoga što je najvažnije, a traženje najvažnijega je najteže. Njihovo traženje se okončalo, kako nam kaže današnje evanđelje- time što su ušli u kuću i našli dijete s Marijom, majkom njegovom, pali su ničice i poklonili mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom. U tim darovima oni su razotkrili svoje srce. Današnji blagdan nas poziva da se upitamo što sam ja spreman darovati Isusu? Darujući zlato oni su se odrekli vlastita bogatstva, osiromašili su sebe da bi došli do Isusa. U tamjanu su darovali svu dubinu svoje vjere, pouzdanje i ljubav. U tamjanu su prikazali svoje poklonstvo i predanje. Osjećali se u našim životima to predanje i poklonstvo Isusu? Je li Isus moj Gospodar ili je to netko kome darujem otrcane ostatke svoga dana, kome darujem površne, u žurbi izgovorene molitve.

I ono što je jako važno i dobro primijetiti, evanđelje kaže kako su se vratili drugim putem od onoga kojim su došli. Svaki čovjek koji je našao Isusa, mora se drugim putem vratiti; mora se vratiti putem obraćenja a ne putem prošlosti. Od susreta s Isusom više ništa ne bi trebalo biti isto. Sve ono što je bilo prije privlačno, zavodljivo i obećavajuće sada postaje prazno, površno i bijedno. O tom susretu s Isusom trojica kraljeva nisu mogli šutjeti, evanđelje kaže da su pripovijedali o tome. Pripovijedali su i o svojim lutanjima, zabludama, traženjima na krivim putovima, traženjima Isusa u kakvoj kraljevskoj palači a na koncu pronašli su ga u štali.

Dopustimo i mi Bogu da nas pronađe u našoj svakodnevnici, u našoj monotoniji života kako bi je on sobom osvijetlio. Blago nama ako u ovim ljudima s istoka prepoznajemo sebe. Budimo i mi 4 maga, kralj, onaj koji stalno ide za zvijezdom i koji stalno pronalazi nove putove obraćenja, onaj koji stalno na sebi nalazi neotkrivene staze i grmove.