Nebeski zaštitnici župe

Sv. Josip, nebeski zaštitnik župe

Sveti Josip zaručnik Blažene Djevice Marije

Velika je čast jednoj župi da ima za svoga nebeskoga zaštitnika sveca koji je i zaštitnik hrvatskoga naroda – svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Slavi se 19. ožujka. Najviše iz života ovoga sveca možemo iščitati iz Evanđelja. Sveti Josip je po zanimanju bio tesar koji potječe iz loze kralja Davida. Božjim predodređenjem postao je zaručnik Marijin i Isusov hranitelj.

Apostol i evanđelist sv. Matej kaže za nj da je bio pravednik; krepostan i svet muž. No, ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena, te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti. Ubrzo se susreo s anđelom Božjim koji ga je poučio da je Marija trudna po Duhu Svetom. Tada je Božji plan prihvatio bez bojazni. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva, a na tom putovanju, u Betlehemu, rodio se Isus! Potom je s Isusom i Marijom bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu sv. Josipa, i kada je umro, ne znamo ništa, ali iz navedenog se vidi da je bio brižan prema Isusu i Mariji.

Sveti Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih, i uzor obiteljskog života. Njegovo štovanje započelo je oko 850. godine, a kasnije su ga osobito promicali pojedini sveci, kao sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Tereza Avilska, sv. Franjo Saleški, franjevci, i papa Siksto IV., koji je uveo blagdan svetog Josipa obveznim za svu Crkvu.

Za nas je interesantno da je Vlada Dubrovačke Republike, 20. ožujka 1521. godine, prihvatila prijedlog da se u Republici toga dana svetkovina svetoga Josipa slavi kao zapovjedni blagdan. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju, 9. i 10. lipnja 1687. godine, proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskoga kraljevstva. Hrvatski su biskupi na svom zasjedanju u Splitu, 1972. godine, rekli «da je odluka Hrvatskoga sabora iz 1687. godine i sada na snazi, jer sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…» Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu, u Dubovcu.

Život svetog Josipa današnjem vjerniku, posebice obiteljskom čovjeku, može biti veliko nadahnuće. Može mu pokazati put kako proći kroz mnoge nevolje života i steći neuveli vijenac nebeske slave!

MOLITVE SVETOM JOSIPU

Zdravo Josipe

Pozdravljam Te, Josipe, koji si pun Božje milosti! Spasitelj se odmarao na tvojim rukama i rastao pod tvojim pogledom. Blagoslovljen ti među svim ljudima i Isus, božansko Dijete tvoje djevičanske Supruge, neka bude uvijek blagoslovljen!

Sveti Josipe, tebi je bilo dano da budeš otac Sinu Božjemu, moli za nas u našim obiteljskim brigama, za naše zdravlje i za naš posao sve do naših posljednjih dana i udostoj se prići nam u pomoć u času smrti naše! Amen!

Litanije svetog Josipa

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine. smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože,

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,

Duše Sveti, Bože,

Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, (na sve zazive odgovara se: Moli za nas!)

Sveti Josipe,

Slavni porode Davidov,

Svjetlosti patrijarha,

Zaručniče Bogorodice,

Stidljivi čuvaru Djevice,

Hranitelju Sina Božjega,

Brižni branitelju Kristov,

Glavaru slavne obitelji,

Josipe pravedni,

Josipe prečisti,

Josipe premudri,

Josipe jaki,

Josipe poslušni,

Josipe vjerni,

Ogledalo strpljivosti,

Ljubitelju siromaštva,

Uzore radnika,

Uresu domaćega života,

Čuvaru djevica,

Potporo obitelji,

Utjeho bijednih,

Ufanje bolesnih,

Zaštitniče umirućih,

Strahu zlih duhova,

Pokrovitelju svete Crkve,  

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,

smiluj se nama!

Postavio ga je gospodarom doma svojega.

I poglavarom imanja svojega.  

Pomolimo se. Bože, koji si se neiskazanom providnosti udostojao izabrati blaženoga Josipa za zaručnika presvetoj Majci svojoj, daj molimo da koga kao pokrovitelja častimo na zemlji, zavrijedimo imati zagovornikom na nebu. Koji živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova. Amen.

Moli za nas, Sveti Josipe,

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.Molimo Te Gospodine, neka nam budu na pomoć zasluge zaručnika presvete Majke Tvoje, da zadobijemo njegovim zagovorom, što svojom slaboćom ne možemo postići. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Molitva svetom Josipu radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.

Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.

Molitva svetom Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom! Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike. Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe.

Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.

Molitva svetom Josipu za zaštitu nerođeni

Sveti Josipe, žarko molimo tvoju pomoć, izmoli svim očevima i majkama, da se zauvijek ostave pomisli, da bi svojoj nerođenoj bebi oduzeli život, nego neka mu se raduju i veselo ga primaju s pouzdanjem u Božju pomoć. Posreduj milost izvršiteljima ovoga nečasnoga djela, da se nad njim zgroze, da uzdrhte pred Bogom i da nikada više to ne čine.
Sveti Josipe, osvijesti one koji odobravaju, nagovaraju i zapovijedaju pobačaj, da shvate da je to očito sudjelovanje u ubijanju nevinih, da se skruše i prestanu s tim zločinom.
Sveti Josipe, pomozi spasiti nerođene živote, da ugledaju svjetlo dana i jednom svjetlo rajske domovine. Amen

Molitva svetom Josipu za sretnu smrt

Slavni sveti Josipe, za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost na smrtnome času junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti. Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času; isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju! Amen.

Molitva svetom Josipu za kršćanstvo

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. Za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, ponizno te molimo baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio milostivo pogledaj te našoj nevolji svojom moći u pomoć priteci. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, predragi oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, naš jaki zaštitniče, u borbi s moćima tmine, pa kao što si nekad dijete Isusa iz najveće pogibelji života izbavio, tako i sada brani sv. Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.

Gospa Žalosna, nebeska suzaštitnica župe

Blažena Djevica Marija - Žalosna Gospa

Drugi patron, ili suzaštitnica, naše župe je Blažena Djevica Marija Žalosna. U župi je zovemo Žalosna Gospa. Njezin blagdan je 15. rujna. Žalosnu Gospu u Gornjoj Dubici proslavlja cijeli Podvučijački kraj, jer ona obilježava Kalvariju Hrvata katolika Podvučijaka, posebice odžačkoga kraja, koju su prošli u Drugom svjetskom ratu, poslije u komunizmu i kao vrhunac progonstvo u Domovinskom ratu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća proslavu Žalosne Gospe, kao drugotnog patrona župe, uveo je dubički župnik fra Juro Ljubičić, u spomen na ucviljene majke i siročad nakon Drugog svjetskog rata. Osamdesetih godina prošlog stoljeća župnik dubički fra Blažan Lipovac nabavio je umjetnički kip Žalosne Gospe od akademskog kipara Josipa Marinovića. (Ovaj kip je nestao u proteklom ratu). Proslava je uvijek na sam dan Žalosne Gospe, i to svečanom svetom misom u 17 sati. Mnoštvo svijeta okupi se oko Žalosne Gospe, kako rekoh, ne samo iz župe Gornje Dubice, nego i iz okolnih župa. Da bismo vam približili našu nebesku suzaštitnicu u slijedećim retcima pročitajte o nastanku ove svetkovine.

Srednji vijek je vrijeme nastanka mnogih pobožnosti koje je puk iznjedrio. Naglašena su bile pučke pobožnosti prema muci Isusovoj. U to vrijeme nastala je i poznata pobožnost Križnog puta. Isto tako razvijale su se i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, a jedno od njih je i «Marija od sedam žalosti», kod nas razumljivija s nazivom «Žalosna Gospa».

Ova pobožnost ima biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna izrečena Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk 2,35). Starac Šimun ovim riječima naviješta Isusovu muku. A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao njegova Majka, nikoga kao nju neće pogoditi tako da će Isus biti »znak kojemu će se protiviti« (Lk 2,34), nikoga kao nju neće potresti njegova muka. Predslovlje ovoga blagdana u njemačkom izdanju Rimskoga misala kaže ovako: »Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina.«

Pobožnost «O Marijinim žalostima» započeli su u srednjem vijeku redovnici serviti. 1668. Sveta Stolica im je dopustila i posebnu svetkovinu u čast «Gospe od sedam žalosti», a koja se slavila na treću nedjelju u rujnu. Ta je svetkovina 1735. godine proširena na čitavo španjolsko kraljevstvo. Godine 1814. papa Pio VII. proširio ju je na cijelu Crkvu kao spomen na svoj povratak iz Napoleonova sužanjstva. Gospa je raznim čudesnim uslišanjima pokazala da joj je pobožnost prema njezinim žalostima draga i tako je ona u kršćanskom puku sve više zauzimala maha.

Od samih početaka ove pobožnosti spominje se sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti pa se ona slavi i kao «Gospa od sedam žalosti». Te žalosti su ove:

1. Šimunovo proročanstvo u hramu da će joj "mač probosti dušu"

2. bijeg s Djetetom Isusom u Egipat

3. tjeskoba dok je tražila dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu

4. Isusov odlazak od kuće

5. bol koju je ćutjela za vrijeme Isusovog križna puta

6. potresni doživljaj Isusova raspeća

7. žalost pri Isusovu polaganju u grob.

Nabrojane Gospine žalosti je nešto stvarno, što se uistinu dogodilo u jednom trenutku ljudske povijesti. Stoga nije čudo da je kršćanski svijet, vođen onim svojim osjećajem vjere i pobožnosti, odmah shvatio o čemu se radi i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. U sedam Marijinih žalosti usredotočuju se sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama.

Duhovno iskustvo sv. Bonaventure – jednog od velikih franjevačkih i crkvenih naučitelja i velikog Isusova i Marijina zaljubljenika, koji u svome djelu «Sedam darova Duha Svetoga» – ovako govori o Marijinim žalostima: »Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Božju te pristala da za nas bude prikazana na križu otkupnina što je proizašla iz njezina krila. Ona je platila tu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i poštovanja prema Bogu. U Izrekama čitamo: ’Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu’ (Izr 31,30). Anu su hvalili jer je prikazala Samuela, ona je darovala svog sina za službu, ali sveta je Djevica prikazala svoga Sina za žrtvu. I ti, Abrahame, ti si doduše htio žrtvovati svoga sina, no konačno si ipak žrtvovao ovna, dok je slavna Djevica žrtvovala svoga Sina. Još se uvijek hvali mala siromašna udovica kad je prinijela kao dar sve što je imala, ali ova druga žena, slavna Djevica, u svom beskrajnom milosrđu, u svojoj ljubavi i predanju prema Bogu, žrtvovala je sav svoj život. Slavna je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i sućuti prema Kristu. Rečeno je kod sv. Ivana: ’Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas’ (Iv 16,21). Blažena Djevica nije okusila boli što su prethodile rađanju, jer nije začela u grijehu kao Eva, protiv koje bi izrečeno prokletstvo, njezina je bol došla kasnije, ona je u boli rađala pod križem. Druge žene znaju za bol tijela, ona je okusila bol srca. Druge trpe zbog fizičke promjene, a ona iz sućuti i ljubavi. Blažena je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena i puna samilosne ljubavi prema svijetu, a nadasve prema kršćanskome puku. ’Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?’ (Iz 49,15). To nam može pomoći da shvatimo kako je sav kršćanski puk izišao iz krila preslavne Djevice.

Kako ljubaznu Majku imamo !  Oblikujmo se prema svojoj Majci i nasljedujmo je u nezinoj ljubavi !  Ona je imala toliku sućut prema dušama da nije ništa držala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje, sve joj je to bilo kao ništa. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu !«