Fešte

▶▶ POHOD U ŠVICARSKU NA DUBIČKO SIJELO

Putovati, upoznavati ljude je nešto najljepše u životu. I sam Isus je putovao, donosio Riječ, liječio, slušao, podizao ljude iz njihovi jama.

Putujući ka Švicarskoj, razmišljao sam i prebirao o mjestu u kojem ću biti, domišljao sam što poručiti, što kazati, jer bio sam svjestan da život „gore“ i ovamo „dolje“ nije isti. Nažalost naša Europa nije više kršćanska, barem koliko bi trebala biti. Ona bi trebala biti ZAVIČAJ, jer sloboda nalazi svoj najdublji smisao u duhovnom zavičaju. No, pustio sam sve Gospodinu u ruke, neka On ravna i vodi moj posjet.

Dočekao me je prijateljski glas Stjepana Kovačevića koji me je kao neka navigacija, navodio točno da ne zalutam,a onda smo otišli kod njega u kuću gdje smo popili kavu, malo se odmorili i zaputili ka mjestu održavanja Dubičkog sijela. Doista je Švicarska prekrasna zemlja, toliko zelenih površina, cvijeća, fascinantna ljepota trgova, mostova. Dojam je da je ljepota svega što okružuje Švicarsku, sigurno bio izražaj čvrste vjere u Boga i to kroz mnoga stoljeća. Nažalost tragično bi bilo kad bi netko promatrao primjere divne ljepote,a ne bi se zaustavio kod Boga, božanske tajne koja je u sve utkana. A čini mi se da je takvih sve više. No, idemo dalje. Sam doček mojih župljana je za mene bio dirljiv. Toliko prijateljskih lica, toplih riječi, zanimanja za svoju rodnu grudu, dalo mi je podstreka da još zauzetije i jače radim na župi. Na večeri sam iznio pozdrave župljana i iznio što radimo i što namjeravamo raditi.

Fešta je krenula u subotu u 20,00 sati i bilo je jako lijepo; puno ljudi je došlo, susrelo se, radovalo se. Sa lica se je moglo pročitati da su tu jer vole svoje korijene. I doista, bogate baštine iz svoje rodne grude, ne bi se trebali nikada odricati, jer ona je podarila identitet naciji, ali i potrebnu viziju, kako promicati zajedništvo i jedinstvo.

Sutradan sam imao dvije mise, jednu u Dulickenu, a drugu u Solothurnu gdje je domaćin bio fra Šito Ćorić, predivan svećenik, čovjek koji voli čovjeka a nadasve ljubi svoga Boga. Nakon misa nastavili smo druženje na kavi sa svima koji su bili na misama.

Ovim putem se zahvaljujem svima koji su organizirali ovu feštu, svima koji su meni pomogli dok sam bio gore. Hvala na ljubavi koju imate prema svome kraju. Nikada se ne treba stidjeti svoga kraja, jer on je mjesto gdje te je Bog zasijao. Hvala i onima koji su došli pomoći a nisu iz Dubice.

I na koncu molba! Ne dajte da potrošačko društvo izrabljuje vašu glad za srećom. Pozivam vas da se ugledate u velikog Augustina koji je govorio da je srce svake osobe nemirno sve dok ne nađe ono što traži. On je otkrio da je to Isus Krist. Isus kuca na vrata tvoje slobode i traži da ga prihvatiš kao prijatelja. Želi te učiniti sretnim, dostojanstvenijim i ljudskijim. To je kršćanska vjera; susret s Kristom, ŽIVOM OSOBOM, koja daruje životu novi vidik. Zadržite sposobnost promatranja lijepog i nikada nećete ostarjeti(F. Kafka).

Na sve zazivam moćni Božju blagoslov. Mir vama!

                                                             Fra Velimir Bavrka, župnik

▶▶ IZVJEŠTAJ SA SASTANKA "DUBIČKOG SIJELA 2002"

Okupljanje je počelo jos prije dva,igrači su dolazili pojedinačno ili u skupinama dok su treneri čekali i jednog po jednog upisivali sve skupa 32,jak stisak ruku je još jednom pokazao ko smo i što smo....

Prvo poluvrijeme počinje,iznose se razni brojevi,razne riječi i rečenice,pokazuju se i papiri gdje sve uredno stoji crno na bijelom,igrači pomno slušaju dok treneri opisuju čitavu situaciju.

Prvi četrdesetpet minuta brzo prolazi,slijedi kratki predah,medjutim odmor ne traje dugo koji gutljaj vode i idemo dalje.

Počinje drugo poluvrijeme ono najteže,a mi ko mi.... igru započinjemo sa nekoliko libera i jakim centrom,par igrača iznose svoje ideje koje se na kraju pokazuju dobrim i usvajaju se....

Raspodjela sredstava je takodje dogovorena,a sve se mora ispuniti do Božića.

Isto tako sve je dogovoreno za sezonu 2009,sve ostaje isto,samo što cemo se osvježiti domaćim snagama.

Što? Kako? Gdje? Kada? mnogi ce to sve čuti kroz telefonsku žicu jer "dobar glas daleko se čuje".

Kraj sastanka je najavio jedan od trenera udarcima žlice u staklenu bocu.

I tad baš tad počinje ono pravo.....

Spuštaju se prve kapi Crvenoga vina u naša grla,koja su uskoro počela i pjevati

"Selo moje sve me tebi zove"......

Trajalo je to trajalo do kasno u noć a nešto smo i zabilježili pogledate klikanjem na fotku......

Lijep pozdrav svima "Dubičko Sijelo 2002"